Šta je psihodrama?

Psihodrama je akcioni oblik grupne i individualne psihoterapije u kojem se životne situacije pojedinca odigravaju na takozvanoj „sceni“ uz pomoć članova grupe, gde telesni pokret i blizina ili udaljenost između likova govore više o odnosima nego bilo kakve reči. Ne postoji dramski tekst, već  se prizori odigravaju onako kako ih osoba doživljava, „kao da“ su stvarni upravo ovde i sada. Na taj se način ne samo kroz reči, već i kroz govor tela, pokret i međusobnu udaljenost likova istražuju ljudske relacije i upoznaje sopstvena ličnost. Scensko odigravanje omogućuje protagonisti psihodrame da izvede ili dovrši ono što u životu nije mogao, nije znao ili možda nije smeo, otkrivajući tako vlastita ograničenja i učeći kako da slobodno izražava misli i osećanja kroz svoje ponašanje

Osnivač psihodrame, Jakob Levy Moreno, inspirisan scenskim radom i dečijom igrom, smatrao je da se psihodrama oslanja na unutrašnji potencijal svakog klijenta, snagu koju ima u sebi i na kreativnost i spontanost, sa njimase svi rađamo, ali se u toku života udaljavamo od njih. Podsticanje kreativnosti i spontanosti svake osobe, uvežbavanje socijalnih kontakata unutar grupe i njihovo prenošenje "u stvarni svet", jačanje kapaciteta osobe, reparacija određenih delova ličnosti jesu neki od ciljeva psihoterapije.

Psihodrama omogućuje osobi da izvede ili dovrši ono što u životu nije mogao, nije znao ili možda nije smeo, otkrivajući tako vlastita ograničenja i učeći kako da slobodno izražava misli i osećanja kroz svoje ponašanje.

Za učestvovanje u psihodrami, nije potrebno nikakvo glumačko,niti psihoterapijsko i teorijsko predznanje!

U psihodrami nema ni koncept zdravlja (normalnosti) ni patologije što joj daje mogućnost široke primene sa različitim populacijama i raznim vrstama problema.Zbog toga je dijagnoza irelevantna, cilj nije otklanjanje simptoma već razvijanje spontanosti. Psihoterapija je usmerena na zdrave potencijale ličnosti i ona je način da se stekne značajno emocionalno iskustvo i razvije spontanost i kreativnost klijenta čime se redukuje anksioznost koja se nalazi u osnovi mnogih poremećaja.


Ciljevi psihoterapije

  • Bolje razumevanje sopstvenih potreba osećanja, postupaka, interpersonalnih relacija,
  • Korigovanje emocionalnog iskustva,
  • Postizanje uvida
  • Proširenje repertoara ličnih uloga,bolja realizacija postojećih i prihvatanje novih,
  • Razvijanje spontanosti, kreativnosti i sposobnosti da se preuzmu određene uloge u životu.


Uloge

Koncept mentalnog zdravlja Moreno bazira na ideji da se svaka ličnost sastoji iz više uloga i da je cilj svake osobe da razvije što širi repertoar uloga. Igranje uloga ima psihoterapijski značaj.

Koncept uloge je od presudnog značaja za psihodramski psihoterapijski pristup jer uloga ovde predstavlja i psihoterapijski cilj i psihoterapijsko sredstvo. Međutim, čovek se tokom odrastanja ograničava na određen broj uloga koji je manji od onog koji bi mogao da preuzme kada bi se oslobodili njegovi potencijali, pre svega, spontanost i kreativnost. Sazrevanje podrazumeva potrebu da čovek prihvata sve veći broj uloga, da prelazi iz jednih u druge.

Uloga je autentična samo ako je spontana. Zbog toga je jedan od ciljeva psihodramskog psihoterapijskog procesa da se osobi omogući da proširi repertoar svojih uloga, da se bolje realizuje u postojećim  ili da neke od njih odbaci i prihvati nove. Proradom uloga saznajemo o potisnutom, otkrivamo nesvesne fantazije, emocije koje utiču na naše ponašanje u određenim odnosima.


Psihodramske tehnike

Osnovna psihodramska tehnika je igranje uloga u okviru koje se otkrivaju naše fantazije o sebi i drugima. Ostale tehnike su:

  • Ogledanje
  • Dubliranje
  • Ponovno odigravanje
  • Upotpunjenje akcije
  • Nadogradnja realnosti


O grupi

Psihodramski psihoterapijski postupak realizuje se kako individualno, tako i u grupi . Grupa je od višestruke važnosti jer obezbeđuje podržavajuću klimu neophodnu članovima za iznošenje i rad na svojim poteškoćama. Grupa je i polje na kome se uspostavljaju različite interpersonalne relacije što omogućava identifikaciju i razumevanje interpersonalnih relacija u životu članova grupe, ali ona je i mesto na kome se mogu uspostaviti nove, kvalitetne i autentične međuljudske interakcije.

Grupa imitira uslove šireg okruženja ona ostaje sigurno mesto u kome protagonista može bezbedno da eksperimentiše, i isprobava nove strategije ponašanja, igra nove uloge, ili ih igra na nov način

Grupu čine psihoterapeut ili direktor, koterapeut, i članovi grupe koji sede u krugu dok je jedan u ulozi protagoniste, a ostali čine publiku i pomoćne ličnosti u službi protagoniste.

Od učesnika se očekuje da poštuju osnovna pravila grupne psihoterapije što je neophodno za stvaranje bezbedne i sigurne atmosfere za istraživanje ličnih i intimnih tema i problema.

Pravila ponašanja u grupi

  • Pravilo diskrecije
  • Pravilo dobronamernosti  (prema članovima grupe i prema sebi)
  • Obavezivanje na redovne dolaske
  • Ravnopravnost svih članova u grupi
  • Dolazak na vreme
  • Nedestruktivno ponašanje
  • Otvorenost za komunikaciju


Kako izgleda jedna psihodramska seansa?

Na početku susreta, psihoterapeut vodi zagrevanje, ta aktivnost podstiče članove grupe na rad, pomaže im da dođu u kontakt sa svojim unutrašnjim sadržajima, mislima, osećanjima. Potom se bira jedna osoba koja želi da proradi neku temu iz svog života, protagonista. On na sceni oživljava problematičnu situaciju, (npr, skorašnji konflikt s partnerom) bira članove grupe koji ulaze u uloge važnih osoba na sceni. Ostatak grupe čini publiku. Iako jedna osoba radi na svojim problemima, ostatak grupe je u službi protagoniste i itekako ima koristi od njegovog rada. Svaki susret završava se podelom osećanja (sharing-om), gde članovi govore o svom iskustvu.

Ipak, vredi znati da psihoterapija nije uvek prijatan proces - ponekad zna biti bolan, jer dolazimo u kontakt sa sadržajima, uspomenama, osećanjima, koji su dugo i duboko bili u nama, ali svakako može biti prilika da svoje probleme počnemo gledati na drugačiji način, kao izazov i priliku za učenje, rast i razvoj, ali i za unapređenje sopstvenih potencijala, iomogučiti da vodimo srećniji i ispunjeniji život.


Primena psihodrame

Moreno je smatrao da se psihodrama može primenjivati sa gotovo svim dijagnostičkim grupama.

Starosna dob klijenata kreće se između 20 i 50 godina, mada je moguće raditi sa mlađim, odnosno starijim uzrastima. Klijenti mogu biti istog ili različitog pola, mada je poželjno da struktura grupe bude heterogena, jer više odražava "spoljnu" realnost i podstiče ispoljavanje raznovrsnijih sadržaja klijenata.

Zerka Moreno jednom prilikom nazvala je psihodramu “nekažnjavajućom laboratorijom za učenje životnih veština”.

 

Kontakt

Aleksandra Popović

telefon: +38163498062

email: aleksandrapopovic128@gmail.com

adresa: Ћеле Кула 10, Ниш

 

psiholog nis, psihoterapija nis, psihoterapeut nis